Ovo se jaje za poljubac daje

Bojanje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Glinena jaja pronađena su u grobovima starih naroda na našem prostoru, prije dolaska Hrvata.

Za bojanje pisanica, koristile su se prirodne boje, najčešće crvena dobivena kuhanjem ljuski crvenoga luka. Crne pisanice karakteristične su za Međimurje, a boja se dobila od bobica bazge ili čađe.

Motivi na pisanicama bili su:cvijeće, pšenica, zečevi, križ itd.

Pisanice su darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), a bilo je i religioznih motiva. Često se iscrtavao i hrvatski pleter.

Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta. U okolici Đurđevca na pisanicu se pisala čestitka s dobrim željama. Pisanice su se darivale susjedima i rođacima. Bio je i običaj tucanja jaja. Pobjednik je onaj čije jaje ostane neoštećeno. Djeca su se igrala gađanja jaja novčićem.

Od 2008. godine pisanica u Hrvatskoj ima status nematerijalnoga dobra.

Turistička zajednica Koprivničko-križevačke županije je 2009. godine pokrenula projekt izrade velikih uskrsnih jaja oslikanih u maniri naive u suradnji sa slikarima naivcima.

U suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom velika uskrsna jaja, krasila su trgove gradova i mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu. I naš Zagreb je imao svoje velike pisanice u podnožju katedrale.