Poklade su, poklade su, milo janje moje...

U kršćanstvu su pokladni običaji započeli već u 9.stoljeću, za vrijeme Grgura Velikog, dok se u Hrvatskoj pokladne priredbe priređuju od 17.stoljeća.

U Zagrebu i okolici je, tih davnih godina, u organizaciji gradskih vlasti, pokladno slavlje započinjalo već na blagdan Sveta tri kralja, kada se priređivala velika gozba. Gostilo se i na sam „fašenk“, dok se na pokladni utorak pilo gradsko vino, a jeli su se slatkiši (confecti) i suhe smokve (fighe).

Od glavnih jela, tijekom poklada, pripremalo se zelje, žganci, govedina, pekla purica ili guska, a sladilo se krafnama.

Samobor i Velika Gorica mogu se pohvaliti najdužom tradicijom održavanja fašničkog festivala u Zagrebačkoj županiji, ali se fašnik održava i po drugim gradovima

U Samoboru se, primjerice, na pokladni utorak kažnjava princ Fašnik (lutka napravljena od slame ili starih krpa i odijela). Sudi mu se za sve loše u protekloj godini, a kažnjava ga se spaljivanjem. Na fešti koja slijedi, osim krafna jedu se i poznate samoborske kremšnite, kobasice češnjovke s muštardom, a pije se slatki bermet.

Samoborci i ove godine pozivaju Zagrepčane da se zabave na glavnom trgu, ali i bez poziva svi rado idemo na samoborski fašnik. Pored Samobora ide se i u Rijeku, gdje će ove godine biti spektakularno.

U gradu Zagrebu na maskiranu zabava, uz živu glazbu i ples, poziva Etnografski muzej, a Muzej grada Zagreba na već tradicionalnu manifestaciju „Žive slike“, uz slasne krafne na kraju.

I gdjegod da budemo pjevat će se ona slavonska: "Poklade su, poklade su, milo janje moje.Barem da su, barem da su u godini troje!".