Novi roman AGM-a: Dvadeseto stoljeće u očima starice

Od svih teškoća s kojima se čovjek treba suočiti nijedna nije teža od običnog čina čekanja – tako nas riječima jednog mudraca uvodi u svoj roman Miroslav Međimorec. Njegova glavna junakinja devedesetdvogodišnjakinja Dorothea “iščekuje” život i razmatra prošlost u staračkom domu na Srebrenjaku, sjećajući se ponajprije svoga djetinjstva i odnosa u obitelji, pa se probija kroza sva desetljeća dvadesetog stoljeća…

Listajući najnoviji roman u izdanju AGM-a Dora sa sjenama ili čekanje života čitatelj će htio-nehtio biti obogaćen mnogostrukim dimenzijama koje nam prenosi Dora iz staračkog doma – od intime svoje obitelji do političkih turbulencija u svjetskim ratovima. Pogotovo će to štivo biti zanimljivo onima koji su skloni psihološkoj raščlambi, skokovima unatrag i osvrtanju na nacionalnu prošlost.

Već u prvom dijelu pripovijedanja starici Dori vraća se uspomena na njezina oca, ili jape, kako ga zove, koji joj je obilježio djetinjstvo, premda je bila u njegovoj sjeni te ovim rečenicama na neki način daje sukus svoga života: Godinama sam čekala trenutke njegova razotkrivanja, vrebala sitne znakove njegove opuštenosti, topline i nježnosti. Čekala sam. Naučila sam čekati. Čekanje je obilježilo cijeli moj život.

U tom čekanju Dora je i dočekala, bolje reći dosanjala jednu svoju ljubav koja ju je odvela u grad. No prije toga bila je suočena s planom udaje za seljaka u svom rodnom selu, čak je i zaručena. Ipak, hrabro je odbila očev naum i osupnula sumještane koji su sve bili dogovorili, pa i kravicu za nju spremili… No ona je imala zacrtani cilj da ode s drugim u veliki grad. Dora je inače introvertirani promatrač svoga života, povučena u sebe, pa je to je bio jedini trenutak kada uzima stvari u svoje ruke.

U Zagrebu je naišla na drukčije okolnosti, privikava se na novi agramerski govor, ali ostala je neprilagođena i stidljiva u građanskoj sredini među poduzetnicima i intelektualcima. Na koncu je opet sustižu nevolje, Drugi svjetski rat, razočaranja i ponovno rastakanje obitelji. Nove sjene i novo čekanje…

Dočekala je tako i godine komunizma, teško odgajanje sinova, da bi se opet neki novi strahovi devedestih godina ponovili, ali napokon u poznim godinama radovanje hrvatskoj državi…